2. Stilly
3. Strings
4. Croatian
5. Translate

Has been translated

Previous translation was "(Ovaj tekst je u svrhu demonstracije) Vojnik sa zelenim brkovima vodio ih je ulicama Smaragdnog grada dok nisu stigli do sobe u kojoj je živio Čuvar Vrata. Ovaj policajac im je otključao naočale da ih vrati u svoju veliku kutiju, a zatim je pristojno otvorio vrata našim prijateljima. "Koji put vodi do Zle vještice Zapada?" upita Dorothy. "Nema puta", odgovori Čuvar Vrata. "Nitko nikada ne želi ići tim putem." "Kako ćemo je onda pronaći?" upita djevojka. "To će biti lako", odgovorio je čovjek, "jer kada sazna da ste u zemlji Winkieja, pronaći će vas i sve vas učiniti svojim robovima." "Možda ne", reče Strašilo, "jer mi je namjeravamo uništiti." "Oh, to je drugačije", rekao je Čuvar Vrata. "Nitko je nikada prije nije uništio, pa sam prirodno mislio da će od tebe napraviti robove, kao što je učinila od ostalih. Ali čuvaj se; jer ona je zla i žestoka, i možda ti neće dopustiti da je uništiš. Drži se Zapad, gdje sunce zalazi, i ne možeš je ne pronaći." Zahvalili su mu i pozdravili se s njim, pa se okrenuli prema zapadu, hodajući preko polja meke trave tu i tamo prošaranih tratinčicama i ljuticima. Dorothy je još uvijek nosila lijepu svilenu haljinu koju je obukla u palači, ali sada je, na svoje iznenađenje, otkrila da više nije zelena, već čisto bijela. Vrpca oko Totova vrata također je izgubila zelenu boju i bila je bijela poput Dorothyne haljine. Smaragdni grad je ubrzo ostao daleko iza. Kako su napredovali, tlo je postajalo grublje i brdovitije, jer u ovoj zemlji Zapada nije bilo farmi ni kuća, a tlo je bilo obrađeno. Poslije podne sunce im je žarko sjalo u lica, jer nije bilo drveća koje bi im nudilo hlad; tako da su prije noći Dorothy, Toto i Lav bili umorni, legli na travu i zaspali, dok su Drvosječa i Strašilo bdjeli. Sada je Zla vještica sa Zapada imala samo jedno oko, ali ono je bilo snažno poput teleskopa i moglo je vidjeti posvuda. Dakle, dok je sjedila na vratima svog dvorca, slučajno je pogledala uokolo i ugledala Dorothy kako leži i spava, sa svojim prijateljima oko sebe. Bili su daleko, ali Zla Vještica je bila ljuta što ih je našla u svojoj zemlji; pa je puhnula u srebrnu zviždaljku koja joj je visjela oko vrata. Odjednom joj je sa svih strana dotrčao čopor velikih vukova. Imali su duge noge i žestoke oči i oštre zube. "Idi k tim ljudima", reče Vještica, "i rastrgaj ih na komade." "Zar ih nećete učiniti svojim robovima?" upita vođa vukova. "Ne," odgovorila je, "jedan je od kositra, a jedan od slame; jedan je djevojka, a drugi Lav. Nitko od njih nije sposoban za rad, tako da ih možete rastrgati na male komadiće." - Dobro - reče vuk i odjuri punom brzinom, a za njim i ostali. Bila je sreća što su Strašilo i Drvosječa bili sasvim budni i čuli vukove kako dolaze. "Ovo je moja borba", rekao je Drvosječa, "zato stanite iza mene i ja ću ih dočekati dok budu dolazili." Zgrabio je svoju sjekiru, koju je jako naoštrio, i kad je vođa vukova naišao, Limeni Drvosječa je zamahnuo rukom i odsjekao vučju glavu od njegova tijela, tako da je odmah uginuo. Čim je mogao podići sjekiru, pojavio se drugi vuk, koji je također pao pod oštru oštricu oružja Limenog Drvosječe. Bilo je četrdeset vukova i četrdeset puta je vuk ubijen, tako da su na kraju svi ležali mrtvi na hrpi pred Drvosječom. Zatim je spustio sjekiru i sjeo pokraj Strašila, koji je rekao: "Bila je to dobra borba, prijatelju." Čekali su dok se Dorothy sljedeće jutro ne probudi. Djevojčica se prilično prestrašila kad je ugledala veliku hrpu čupavih vukova, ali Limeni Drvosječa joj je sve ispričao. Zahvalila mu se što ih je spasio i sjela za doručak, nakon čega su ponovno krenuli na put. Ovog istog jutra Zla Vještica je došla do vrata svog dvorca i pogledala van svojim jednim okom koje je moglo vidjeti daleko. Vidjela je sve svoje vukove kako leže mrtvi, a strance koji su još uvijek putovali kroz njenu zemlju. To ju je razljutilo više nego prije, pa je dvaput puhnula u srebrnu zviždaljku. Odmah prema njoj doleti veliko jato divljih vrana, dovoljno da zamrači nebo. A Zla Vještica reče Kralju Vranu: "Odmah odleti k strancima; iskopaj im oči i rastrgaj ih na komade." Divlje vrane poletjele su u jednom velikom jatu prema Dorothy i njezinim drugovima. Kad ih je djevojčica vidjela kako dolaze, uplašila se. Ali Strašilo reče: "Ovo je moja bitka, zato lezi kraj mene i nećeš biti ozlijeđen." Tako su svi ležali na zemlji osim Strašila, a on je ustao i ispružio ruke. A kad su ga vrane ugledale, uplašile su se, kao što su te ptice uvijek strašila, i nisu se usudile prići bliže. Ali Kralj Vrana reče: "To je samo plišani čovjek. Iskopat ću mu oči." Kralj vrana poletio je na Strašilo, koje ga je uhvatilo za glavu i zavrtalo mu vrat dok nije umrlo. A onda je druga vrana doletjela na njega, a Strašilo je također izvilo vrat. Bilo je četrdeset vrana, i četrdeset je puta Strašilo zavrnulo vratom, dok na kraju sve nisu ležale mrtve kraj njega. Zatim je pozvao svoje drugove da ustanu, i oni su ponovno krenuli na put. Kad je Zla Vještica ponovno pogledala i vidjela sve svoje vrane kako leže na hrpi, užasno se razbjesnila i tri puta puhnula u svoju srebrnu zviždaljku. Istog trenutka u zraku se začulo snažno zujanje i roj crnih pčela poletio je prema njoj. "Idi strancima i ubodi ih do smrti!" zapovjedi Vještica, a pčele se okrenuše i brzo poletješe sve dok ne dođoše do mjesta gdje su šetale Dorothy i njezine prijateljice. Ali Drvosječa ih je vidio kako dolaze i Strašilo je odlučilo što učiniti. "Izvadi moju slamu i pospi je po djevojčici, psu i lavu", rekao je Drvosječi, "i pčele ih ne mogu ubosti." Drvosječa je to učinio, a dok je Dorothy ležala blizu Lava i držala Tota u naručju, slama ih je potpuno prekrila. Pčele su došle i nisu našle nikoga osim Drvosječe da ubodu, pa su poletjele na njega i odlomile sve svoje žaoke o lim, a da Drvosječu uopće nisu ozlijedile. A kako pčele ne mogu živjeti kad su im žalci slomljeni, to je bio kraj crnih pčela, i ležale su raštrkane po Drvosječi, poput malih hrpa sitnog ugljena. Tada su Dorothy i Lav ustali, a djevojčica je pomogla Limenom Drvosječi ponovno vratiti slamku u Strašilo, sve dok nije postao dobar kao i prije. Tako su ponovno krenuli na svoje putovanje. Zla vještica bila je toliko ljuta kad je vidjela svoje crne pčele u malim hrpama poput sitnog ugljena da je lupila nogom, čupala kosu i škrgutala zubima. A onda je pozvala desetak svojih robova, koji su bili Winkies, i dala im oštra koplja, rekavši im da odu do stranaca i unište ih. Winkieji nisu bili hrabar narod, ali su morali učiniti što im je rečeno. Tako su marširali dok se nisu približili Dorothy. Tada je Lav snažno zaurlao i skočio prema njima, a jadne Winkies bile su toliko uplašene da su potrčale natrag što su brže mogle.".

Fix string

Reset